ŠTO AKO NESTANE SREĆE
Što ako nestane sreće,
Zar tad ni ljubavi biti neće?
Hoće li ljudi tužni biti cijeli dan
I tako tužni tonuti u san?
Hoće li svijet biti pun mržnje i bijesa,
Dan pun nelagode i stresa?
No ipak neće biti tako,
Izgubiti sreću nije lako.
Možemo biti bijesni i tužni,
No osmijesi za život su nužni.
Dora Mahnet 6. b
MAKS
Ranim jutrom, iz garaže,
crna njuška viri.
Šapa po šapa, žuto klupko
još uvijek žmiri.
Rasteže se kao da vježba jogu
pa trk u kuću da pojede nešto s nogu.
Onda se razvali na krevetić svoj
dok opet ne poželi zalogajčić moj.
Ema Mahnet 3. razred
PROLJEĆE
Ljuta baka zima
pozdravila se s nama.
Proljeće toplo ima
puno sunca, kaže mama.
Toplih vjetrova i manje kiše
svaki dan je sve više i više.
Ugodan miris i svjež zrak,
igrati se vani posao je lak.
Štihati, sijati, saditi
žurimo sad svi.
U polju moramo raditi,
ako želite, možete i vi!
Leo Posavec 4. razred
JESEN SE SPREMA
Obukla je jesen kaput
i krenula na put.
Spremila je u svoj ruksak
jedan mali kišni oblutak.
Ponijela je novi kist
da oboji svaki list.
Još u svaki džep sa strane
pokoji joj kesten stane.
U svojoj zlatnoj kosi
miris jabuka ona nosi.
Helena Čehulić 5. a
LJUBAV
Kaj je ljubav?
Ja vam to ne znam reči, ali ljudi veliju
da je to kad mački po noči bečiju.
Drugi pak veliju da je to kad dečece
od deklic srca boliju.
Ali ak je to tak, ja neču nigdar
zaljubljen biti.
Probal bum s svojim mozgom misliti.
Neču nigdar od ljubavi betežen biti
ili još gorše – po cijele noči bečati!
Jan Škrlec 5. b
PRIJATELJI
Moja prijateljica Nora
meni je baš fora.
A prijateljica Beti
dođe k meni ljeti.
Prijateljica Tara
ima puno para.
Moj prijatelj Leo
reže ptici pero.
Moj prijatelj Tin
pravi se fin.
A Ivana je prijateljica moja
koja voli cvijeće raznih boja.
Petra Nemčić 2. razred
MOJ RAZGOVOR S BOGOM
Bože,
evo me sjedim u tišini.
Ti znaš tko sam.
Imaš li malo vremena za me?
Najprije hvala za sve:
za život, zdravlje, obitelj
i prijatelje.
Sretan sam što živim.
Budi uz mene, drži me za ruku,
vodi me.
Nemoj me pustiti da lutam.
Nauči me voljeti i opraštati,
nauči to i druge ljude,
pokaži im put dobrote.
Ti si moja snaga, Ti si onaj
što mi dušu odmara.
Bože,
uvijek me se sjeti,
budi uz mene
i kad sam sretan
i kad sam tužan,
i ja ću biti s Tobom.
Budi moj put, istina i život.
Pavao Čopor, 7. razred
SVUDA TE PRONALAZIM
U svakoj stvari,
u svakoj osobi,
Ti si svuda.
Moje želje, moje prošnje
Ti uvijek saslušaš.
A ostvaruju se polako,
polako kao klijanje sjemena.
Nikada se ne bojim
jer Ti si tu,
tu pokraj mene
i znam da me nikad,
nikad nećeš ostaviti.
Moja vjera u Tebe
ponekad se razboli,
ali to je samo kratko
razdoblje.
Jer Tvojoj ljubavi sam
puno puta svjedočila.
Matilda Mrazović, 7. razred
ANĐELI ČUVARI
Dragi anđeli, čuvari naši,
nama trebaju zagovori vaši.
Jer sami tek djeca smo plaha,
a s vama rastemo bez straha.
U život idemo ruku pod ruku,
to će nam olakšati suze i muku.
Danijela Šargač, 6. razred
ANĐEO
Sjedim u tami.
Svjetlost mi priđe,
pruži mi ruku anđela
i šapne mi: „Volim te.“
Danijela Šargač, 6. razred
U spomen profesorici engleskog
Gledala sam sinoć nebo,
spazih jednu zvijezdu više.
Tek rođenu, nesigurnu,
nebeskom svodu gdje se njiše.
Shvatih tada da je ona
profesorica naša mila,
zbog dobrote prema nama
od Boga zvijezdu sad dobila.
Lica strogog, al pogleda blaga
takva nam je ona bila.
Ljutnje kod nje nigdje traga,
prerano nas napustila.
Good night, zvijezdo, mirno snivaj
i ja sanak idem nać,
s neba pozdrav me doziva.
Good night, thank you very much.
Đurđica Fruk, 8. razred
Prigorski zavičaj
Autor: Biserka Bedeković, 8. 1. 2015.
Kad sem pital mamu i tatu dokud se proteže naš zavičaj, rekli su: „Tak daleke kak i naš kaj?“ A dokud je to?
Če se obrnem po selu, svi kajkaju. Prejdem v Zelinu, i tam se čuje domača reč. V koje god toplice prejdem, opet kaj. Špancieram se po Varaždinu – i tam se čuje kaj. Čak i pravi purgeri govoriju kaj, a bome i dotepenci kak naš Bandić kaj sad kajka v Remetincu.
Kam god se obrnem, sigde kaj! Po tomu je pol Hrvatske moj zavičaj. Kad v letu prejdeme na more, i tam čujeme kaj, a tata odma veli: „Čuj ih, to su naši!“ Kad se vraćame dime, već v Lučkom pri naplatni kućici mama veli: „Doma sme!“ A još se vuru vremena trebame vojziti!
I meni je nekak dragi taj naš kraj: bregi, kleti, gorice, selski puti… I domaći ljudi! Pravi Prigorec je veliki težak, ali i veseljak. Na licu mu vidiš sto brig, na čelu stisnute bore, al navijek te bu pozdravil i pital za zdravlje. Naravno, nijesu si Prigorci seljaki. Med temi vriedni ljudi ima doktorov, vučitelov, sucov, političarov, sportašov, al najbitneše je da se ni jeden Prigorec ne bu posramil svojega poriekla.
Drage mi je kaj sem dijel toga komada prigorske zemlje i kaj sem se baš tu rodil. Nekak tu se lepše diši, drugački je zrak, čuje se šuma, tiči, srne paseju mam krej hiž…
Ne bi menjal svoje Prigorje za niš!
Marko Bigor, 6. razred
1 OS Bedenica Bedenica GPP 2024 (web).pdf
1 OS Bedenica Bedenica Kurikulum 2024.pdf
ponedjeljak ne radi
utorak 12.00 - 14.00
srijeda 8.00 - 12.00
četvrtak 10.00 - 15.00
petak 8.00 - 12.00
Nasiljem se ne smatra samo fizički udarac, već i vrijeđanje, omaložavanje i iskorištavanje djece putem interneta. Ukoliko smatrate da ste žrtva elektroničkog nasilja ili pak poznajete takvu osobu ili situaciju, prijavite to klikom na "Crveni gumb".
Ukupno: 504809
Ovaj mjesec: 3830
Danas: 134