Osnovna škola Bedenica

Budući da se učenicima vrlo sviđaju spisateljičine priče, pripovijetke i igrokazi, poželjeli su je i upoznati i saznati što više o njezinu životu i karijeri.

Za početak nam recite kako vam se sviđa u našoj školi?

Jako mi je, djeco, bilo lijepo i lijepo je što ste mi vi pripremili igrokaze, što mi je jako drago da te igrokaze koje pišem glumite i volite. I to mi se baš svidjelo. Djeca su odlično reagirala i na kraju krajeva mi je sve bilo super.

Koliko se dugo bavite pisanjem?

Pisanjem se bavim  još od srednje škole, a to vam je već više od trideset godina. Neću vam reć' koliko više jer bi onda rekli da imam preko sto godina. Iza mene je dugogodišnji lutkarski staž i literarni. Ja sam uvijek paralelno i glumila i pisala. Bila sam u lutkarskoj družini «Kvak» više od dvadeset godina. U toj lutkarskoj družini sam pisala i glumila. Onda sam naučila raditi lutkice kod moje nastavnice Vlatke Pokrivke koja je meni predavala u srednjoj školi. Pohađala sam srednju školu za odgajateljice i naša nastavnica Vlatka, jer ona je okupljala talentirane učenike u tu svoju lutkarsku grupu, kada je vidjela da imam smisla za pisati i glumiti na kraju škole pitala me hoćeš li ti biti članica moje lutkarske družine…i tako sam ja naravno prihvatila…zajedno smo glumile preko dvadeset godina, na kraju smo i na «ti» bile…

Kako dobivate inspiraciju za pisanje knjiga, da li vas kad inspirira vaš privatni život?

Da, moje druženje po cijeloj Hrvatskoj me inspirira, uvijek nešto dobro čujem, pa me to potakne na nešto…onda..i moja djeca, imam dvoje djece i oni su mi bili izvori inspiracije…imam Tinku-Fakinku i Hrvicu-Mrvicu, kad su bili mali onda smo ih tako zvali…i tak'…

Gdje uzimate ideje za lutke koje izrađujete za predstave?

Isto ovako…vidite…nešto u dućanu, neku takvu lepezu, i onda mi dođe ideja…u svakodnevnom životu…Onda ove tikvice sadim, to me naučila moja nastavnica Vlatka Pokrivka, raditi od tikvica lutke, posadim ih u vrtu i onda kad se osuše, dakle od njih napravim lutkice, od svakodnevnih predmeta, otpadnih materijala…od svega toga.

Sa koliko ste godina objavili svoju prvu knjigu?

Prva knjiga se zvala , sad normalno ona je već rasprodana, davno je to, ali  čuvam jedan primjerak, a zvala se «Razgovor u travi». Objavljena je 1982 godine.

Da li vam je koja knjiga prevedena na strani jezik?

Je, od „Jarca do komarca“ je prevedena na slovenski i zove se  „Od kozlička do volička“.

Da li vas je u obitelji netko poticao na pisanje?

Da, da. Moja razrednica Vlatka Pokrivka, odmah me je poticala, odmah ispočetka, možda malo korigirala i pomagala i popravljala, ali bitno je imati dara, a onda vam netko mora malo poticati, sugerirati… i tako.

Prisjetite se svoga djetinjstva. Kako vam je bilo u školi? Koji vam je bio najdraži predmet?

Najdraži predmet mi je bilo hrvatski..i ovaj…domaćinstvo. Matematika baš i ne. Voljela sam i povijest.  Ja sam kasnije diplomirala povijest umjetnosti. I likovni, likovnu kulturu sam voljela. Hrvatski, povijest i likovni. Ta tri predmeta. I glazbeni. Volite li vi glazbeni?

Vi ste poprilično po cijele dane zauzeti, ali što radite u slobodno vrijeme? Koji vam je hobi?

U slobodno vrijeme jako volim čitati i najviše gledam televiziju. Sad baš u zadnje vrijeme nemam puno slobodnog vremena. Znate kako je to. Mi žene imamo malo slobodnog vremena. Ili radimo ili kuhamo, peremo, peglamo i pospremamo i kad sve to napravimo već smo umorne . To mi je hobi i volim šetati. Moj hobi je lutkarstvo i pisanje. Hobi mi je postao profesija.

Čule smo da ste dugo vremena radili u kazalištu „Kvak“,kao lutkarica, što vas je privuklo tome poslu?

Još u srednjoj školi za odgajateljice  zavoljela sam te lutkice i počela za njih pisati, glumiti i onda me je naprosto moja nastavnica pitala hoću li biti članica njezine lutkarske družine i ja sam pristala. Onda sam tamo pisala i glumila jer sam to voljela, da to nisam voljela ne bih to radila. To vam je tako u životu, život vam ima za svakog od nas neki plan.

Koji bi igrokaz mogli izdvojiti kao najdraži i zašto?

Meni osobno su najdraže pjesmice iz  života „Hrvice Mrvice i Tinke Fakinke“. To su monolozi inspirirani mojom djecom, to su recimo sad i neki istiniti događaji. Ima jedna pjesma o mom sinu. Zove se «Gost». (recitira pjesmu)

Pišete li sada jednako mnogo kao i prije?

Prije sam možda i više pisala, sad neke životne okolnosti vam dođu tako da nemate kad pisati, možda neki problemi životni i tako. Sad mi je prije tri tjedna izašla ta knjiga Tinka Fakinka. Kad dođe ljeto onda pišem jer sam te mjesece slobodna.

Da li možda surađujete s nekim našim poznatim, dječjim časopisima?

S Radošću sam surađivala više 20 godina. Pišem za Prvi izbor strip Boduljko i Žbunika i poneke igrokaze. Onda sam sad malo to napustila, ne stignem za sve te časopise pisati, to bi svaki mjesec trebalo slati, a to ne stignem.

Razgovarale: Antonija Kovačić, Rafaela Mahnet, Lucija Bičak, Patricija Gorički