VEČER NAD  BEDENICOM

Bila je to neponovljiva večer. Bijele pahulje nisu prestajale padati s potpuno zamućenoga neba. Pao je mrak. Vani zapravo i nije bilo mračno. Snijeg je davao neku posebnu svjetlost. Puhao je oštar zimski vjetar, nosio je snijeg  posvuda. Pahulje su bile tako velike da je svaka za sebe bila očaravajuća.

 Hladnoća mi je ohladila tijelo, ali zagrijala srce  čarolijom koju je stvorila. Čula sam samo zavijanje vjetra. Ležala sam u snijegu i gledala kako bijeli prah pada s drveća. Snijeg nije nikada bio tako moćan i prekrasan. Bilo je toliko glasnih zvukova i nemirnih slika, ali je ipak prevladavala neka posebna tajna smirenost i opuštenost.

                                  Doris Bičak, 8. razred

NOKTURNO

Već nekolik večeri na istom mjestu. Otvorim vrata balkona i zagledam se u nebo koje je bez ijedne zvijezde. Oblaci su svojom nebeskom plahtom prekrili sve do jedne. Zauzeli su cijelo nebo i tada se vidjelo koliko je prostrano.

Siva se magla spušta na obližnju šumu u kojoj se više ne čuju ptice, već samo šuštanje pokojeg lista te šum jakoga vjetra. A onda – sve je utihnulo. Jedino se iz daljine oglasilo zvono crkve. Suze u mojim očima. Volim svoje selo dok polako tone u san.

                                   Mihaela Bičak, 8. razred

VEČER U BEDENICI

Zastala sam na trenutak. Trenutak vrijedan pažnje. Zagledah se u daljinu. Sunce se upravo spremalo na počinak. Velika crvena lopta tonula je. Neobična svjetlost jarkih boja preplavila je nebo. Osjetih ugodnu toplinu večernje svjetlosti. Lagani jesenski povjetarac i posljednje zrikanje zrikavaca remetili su ovaj idilični prizor. Sklopljenih očiju pokušavam upiti još malo preostale svjetlosti. Sunce je sad već odmaklo. Zrikavci su utihnuli. Smračilo se. Noćna rasvjeta promijenila je ugođaj. Napuštam ambijent i odlazim na putovanje kroz neke nove snove.

                                           Veronika Bičak, 8. razred