Prvo smo išli u Zagrebačko kazalište mladih. Gledali smo lijepu, ali i poučnu predstavu ''Ovo bi mogla biti moja ulica''. Predstava je temeljena na istinitim događajima o žrtvama nasilja. Svima nam se probudilo pitanje u glavi „A što da se to meni dogodilo, što bih ja poduzeo?“ Nakon predstave održao se razgovor između svih nas i kazališnih pedagoginja . Pitale su nas što bismo mi učinili i poticale nas da iznesemo svoje mišljenje. Ta je predstava svojim sadržajem i poukom ostavila dubok dojam na nas.

Zatim smo krenuli put Samobora, grada poznatog po kremšnitama. Imali smo i vodiča koji nas je usmjeravao na stare zanimljive dvorce iz 14. i 15. stoljeća. Posjetili  smo Grgosovu špilju u selu Otruševcu kod Samobora. Svi smo bili oduševljeni stalaktitima i stalagmitima kojima treba 6-7 godina da porastu za 1 milimetar. Vodič nas je upozorio da ništa ne diramo jer možemo naštetiti rastu špilje. Primili smo puno zanimljivih informacija od njega. Špilju je slučajno otkrio Josip Grgos  iskapajući kamenje 1973. godine, ima dvije dvorane i dugačka je 30 metara.  Najljepša je špilja sjeverozapadne Hrvatske i proglašena je 1974. godine geomorfološkim spomenikom prirode .

Tada je bilo vrijeme i za odmor. Imali smo organiziran ručak u mjestu pokraj špilje. Tu smo obnovili svoje snage i krenuli u stari dio grada gdje smo se prošetali uz rijeku. Bili smo zadivljeni ugledavši u njoj velike pastrve. Prošetali smo do malenog parkića u koji smo pojurili kao mala djeca. Prisjetili smo se kako je lijepo biti malen. No, kako nekima nije bilo zanimljivo, otišli smo do glavnog trga odakle smo se dalje mogli uputiti u bilo kojem smjeru. Pošto smo bili željni kremšnita, otišli smo u slastičarnicu i tamo nabacili još nekoliko kalorija.

 Nakon svega toga uslijedio je povratak. Došli smo u bus i neki su odmah zaspali, dok su drugi pričali, pjevali, svađali se…

Izleti su zapravo tu da bismo nešto naučili, no svima je ipak važnije družiti se i zabavljati.

Mihaela Mrazović, 8.r.