Te prve subote u mjesecu, koja je posvećena Mariji, svi smo se probudili ranije nego inače. U 6:45 h svi smo bili ispred župne crkve, a pospanosti ni traga! Svi smo bili uzbuđeni, s ruksacima na leđima. I…napokon smo krenuli!

Kroz rosu, blato, šljunak, umjerenim smo tempom gazili prečacem. Jutro je bilo rosno i prohladno, ali to nas nije spriječilo da se glasno zapričamo. Nimalo umorni stigli smo na prvo odmaralište- Prepolno. Svi smo se bacili na ljuljačke, tobogan i naravno, sendviče. Jutarnje sunce nas je grijalo dok smo sjedili na svojim ruksacima, a neki se penjali po toboganima. Uskoro smo morali krenuti dalje, pa smo brže-bolje spremili ruksake.

Sunce je već odskočilo na nebu. Vesela je povorka marširala u brijeg. Mještani su nas radoznalo gledali, smiješili se, neki čak i hrabrili, a mi smo im odvratili veselo: „Dobar dan“! Psi su velikim očima gledali u prolaznike koji su im se samo nasmijali, krećući dalje svojim putem…

Stigli smo u Globočec, gdje smo se odmarali na brijegu označenim križem. Pokraj križa nalazila se drvena sjenica s klupama i stolom, gdje smo mogli u miru jesti prije ponovnog pješačenja. Slušali smo pjesme i profesorica engleskog nas je izazvala da pogodimo u kojem se filmu nalazi ta poznata pjesma. Nažalost nitko od nas nije znao! Profesorica se samo nasmijala. Nakon pauze, krenuli smo  ponovno prema cilju veseleći se što više i nije tako daleko.

Nakon par kilometara ugledali smo natpis: Marija Bistrica! Bili smo sretni što smo napokon stigli. Zajedno smo krenuli prema crkvi da sudjelujemo na misi u 10:30 h.

Nakon mise podijelili smo se na grupe i vjeroučiteljica nas je opomenula da se za sat i pol moramo sastati pred kalvarijom. Svi smo radosni krenuli što bolje iskoristiti slobodno vrijeme. Jedni su otišli na sladoled, drugi na pizzu, treći na igralište… I tako je prošlo vrijeme.

Učenice 6. razreda su čitale križni put. Na svakoj smo postaji izmolili Zdravo Marijo. Nakon toga smo se slikali i krenuli natrag u Bedenicu.

Osim u Globočecu i na Prepolnu, odmarali smo se u Žitomiru kod našeg profesora iz tehničkoga. Odmorili smo se i već umorni i od hoda i sunca nastavili smo put kući.

Nakon sat vremena hoda, umorni smo stigli ispred župne crkve. Neki su vadili mobitele i zvali roditelje da dođu po njih, a većina ih je krenula pješice.

Pozdravili smo se i krenuli svojim kućama.

Lucija Dragija, 6. razred