Osnovna škola Bedenica

Zatim smo se uputili u „Muzej prehrane“. Posjetom muzeju smo se samo nadovezali na posjet kompaniji. Riječ je o jednom od rijetkih muzeja u Hrvatskoj kojeg su osnovale tvrtke, a jedinom koji je posvećen nekoj prehrambenoj tvrtki. U tom prenamijenjenom prostoru bivše klaonice kroz otprilike 5500 izložaka nalazi se cijela povijest nekada lokalne proizvodnje hrane, a danas multinacionalne tvrtke s proizvodima po cijelom svijetu. Podravkin asortiman je vrlo širok i odlučilo se da bi bilo dobro sačuvati sva ta svjedočanstva o povijesti tvrtke, fotografije, strojeve, ambalaže, etikete i sve ostalo, ali je tu i etnografska zbirka koja pokazuje što su sve ljudi u sjevernoj Hrvatskoj koristili za obradu zemlje, proizvodnju i konzumaciju hrane. Muzej nam je pomogao u oživljavanju sjećanja na neka prošla vremena, na kuhinje svojih mama ili baka.

Nakon muzeja na red je došao posjet dvjema osnovnim školama. Prvo smo posjetili OŠ Antuna Nemčića Gostovinskog gdje smo uz srdačan doček ravnateljice saznali ponešto o školi.  Poslije nje posjetili smo OŠ Đuro Ester gdje smo također bili srdačno dočekani od strane ravnateljice. Na samome početku učenici su nam pripremili kratki igrokaz, a jedan od učenika 7. razreda izveo je pjesmu koju je sam uglazbio. Nakon toga također nam je prikazana PPT prezentacija s najvažnijim informacijama o samom djelovanju škole, o uspjesima i rezultatima na svim područjima, o uključenosti učitelja i učenika u mnoštvo projekata. Na kraju smo prošetali prostorom same škole.

Nakon posjeta i druženja s osnovnim školama došao je i red na ručak. Na ručku smo bili u restoranu „Zrinski“ koji nas je oduševio svojom gastro ponudom i bogatim i vrlo ukusnim ručkom.

Nakon odmora i okrepe krenuli smo u Pučko otvoreno učilište Koprivnica gdje smo u kinu „Velebit“ pogledali američki film „Čudo“. Film govori o Augustu, desetogodišnjem dječaku koji mora živjeti s teškim genetskim poremećajem zbog kojeg od rođenja ima unakaženo lice i glavu. Nakon 28 operacija zbog kojih nikad nije mogao normalno pohađati školu, s deset godina ga roditelji ipak upisuju u peti razred osnovne škole. August u školu kreće s puno straha i nevjerice i boji se kako će svakodnevno biti izložen pogledima, zgražanju i komentarima svojih školskih prijatelja.

Film, kao jedna topla i dirljiva priča puna ljudskosti i nade, nosi poruku da ne smijemo suditi ljude na temelju njihova izgleda. Također moram napomenuti kako je film bio odlično prihvaćen od strane naših učenika.

I nakon cijelog dana provedenog u prekrasnoj Koprivnici došao je na red i povratak kućama u Bedenicu u koju smo stigli oko 18.00 sati.

                                                                                                                   Milivoj Starc, prof.